Kad se natušti od Pacifik okeana iznad velike prostrane vode tvori se masa izmaglice i oblaka. Lièi na svašta, a uveliko podsjeæa na Igman povrh Sarajeva. Iza te planine navijek je bilo sve drugo sem Sarajeva. Danas i tamo, u Vankuveru i državi Kanadi, iza svega što podsjeæa na obrise Igmana iznad velike vodene beskonaènosti je uvijek i za svagda-Sarajevo. U pogledu, mislima, srcu...
Otisnuše ih neke godine istorije i života na daleki put. Sada veæ kalendarski dalekog, ali navijek prisutnog devetog aprila 1992, odletjela je sa sarajevskog aerodroma Butmir prva grupa sarajevskih Jevreja kao prethodnica buduæih ratnih karavana u organizaciji Opštine. Zahvaljujuæi Opštini i meðunarodnim humanitarnim organizacijama hiljade njih našlo je utoèište negdje i uz nekoga. Tada, èinilo se, biæe to samo smiraj i koliko sutra, biæe  ponovo svi u svome Sarajevu. A pristizala su jutra u kojima je vjere u skori povratak bilo sve manje. I neki se umoriše i prestaše zanavijek da snivaju o bilo èemu pa i o tome priželjkivanom povratku. Kako to u životu biva smiraj jednih oznaèio je i raðanje drugih. Jevreji Sarajeva umrli su i pokopani na razlièitim grobljima širom svijeta.Inaèe, mladi Jevreji,èiji su preci  roðeni u Sarajevu, žive u višebrojnim gradovima širom  ove planete...
Ne znam taèan broj sarajevskih Jevreja koji trenutno žive širom prostranstava udaljene i pogoleme Kanade .Statistièari to znaju. Otud je za ovaj zapis posve nebitno koliko ih i kakvih tamo ima. Bitnije od govora brojki, imena i prezimena, zanimanja i preokupacija je ono možda i jedino znano za bilo koga: bol u duši za nenadanim odlaskom. Nema tišine i nema suze koja nije  èežnjom obojena. Otud i ono u transkriptu: DOGODINE U SARAJEVU makar kao slatka obmana.
Udaljeni Vankuver i prostrana Kanada i grupa Jevreja u njoj izgleda kao omanja djeèija ruka stisnuta u pesnicu. Roðeni smo u Sarajevu ,ili roðeni usred èežnje za njime. I sjet nalik ovome.
Dogodine u Sarajevu, možda, i ne bude za njih mnoge. No misli, ljubavi i žudnje biæe zauvijek...
n Posveæeno najmlaðima meðu nama koji èesto ne znaju zašto to njihovi roditelji  pokatkad brišu suze i kriju to od njih.